Da, završila sam srednju ekonomsku. Ne, ne znam ništa o ekonomiji i marketingu.
Novac, lova, keš, kinta, materijalna korist, dobit, profit - vrti mi se u glavi!!
Ja sam nula posto materijalist. Nula posto ekonomist. I sto posto idealist i pacifist.
Zadnjih mjeseci sve se vrti oko prikupljanja love za put, oko pronalaženja sponzora, povuci potegni, šalji mail, zovi.. Plivam kroz to uzburkano more, borim se sa valovima i sve to bez pojasa za spašavanje.
I znate do kud sam došla - do nigdje!
Nedavno sam - i s obzirom na sve, još ne znam kako - došla do većeg sponzora STA Zagreb agencije i ISIC studentske kartice i preko noći su stvari postale bolje.
No, opet sam upoznala velike riječi, npr. marketinški plan. WTF? Naravno da nemam marketinški plan. Nemam čak ni svoj plan puta! Frend mi je jednom rekao - ako želiš nasmijati boga, napravi plan.
Plan je riječ koje se užasavam. Go with a flow može proći. Snalaženje u zadanim okolnostima može proći. Plan - koliko god vjerujem da ima prednosti, tj. vjerujem da organiziranost općenito ima prednosti - nije moja jača strana.
I sad mi je glava ko balon. Savjeti dolaze sa svih strana. Npr., moraš se izboriti za sebe i za psa, to je vama u korist, budi agresivnija. Hmm, ako ne znam i ne želim žicati lovu, jel to znači da se ne borim dovoljno jako za sebe i psa? Ako nemam agresivnosti i nametljivosti u sebi, jel to znači da nisam dovoljno odlučna i zainteresirana za vlastiti put/vlastiti život?
E pa sad. Ajmo malo ozbiljno. Moj put je prvenstveno promjena mog načina života i ogroman osobni izazov. Ali uz to, on je još puno više.
On je poruka da ne postoje granice u onome što čovjek može napraviti. On je inpiracija nekome tko bi htio napraviti isto, ali se ne usudi i ne zna kako. On je prekrasna priča o ljubavi i zajedništvu između čovjeka i životinja. On mijenja san u stvarnost.
Ako svjesno i voljno pristajem na bicikliranje preko Alpa, na spavanje u šatoru dok vani pljušti kiša, na samoću, na brigu o sebi i o biću koje ne priča mojim jezikom - jel to onda nije dovoljno odlučnosti? Jel to nije dovoljno agresivnosti i pljuska u lice svemu onom lošem što mi se na tom put može dogoditi i jel to onda nije dovoljno hrabrosti kad kažem - snaći ću se.
Otkad je postalo najbitnije ovakve projekte, ovakve priče, svesti samo na brojke i materijalnu korist?!
Ne znam, ne znam, ne znam.
I ostavljam marketinški plan i svu tu lovu i sav taj materijalizam onome tko se s tim želi baktati.
Ja ću i dalje raditi ono što volim i znam i želim - pričati iz srca, blago i tiho i - djelovati. Jer djela su bitnija od riječi, a oni koji me žele čuti će me čuti.
Uvijek su pojednici bili ti koji su mijenjali svijet. I uvijek je tiha voda derala brege. Zašto bi ovaj put bilo drugačije.
.
Nema komentara:
Objavi komentar